....ne pocinje svijet i istorija sa hrvatskim ili srpskim nacionalnim preporodom ...
nema potreba da se profitira ili fabrikuje nesto sto je bilo i postoji u vlastitom specificnom obliku ...
vrijeme nacionalnih prioriteta, osjecaja, mozda cak i zivotnih prostora prolazi ...
...Nada Kljajic--hrvatski znanstveni radnik,dr.istorije,,koja je cjelokupan znanstveni opus i doktrosku disertaciju odbranila na proucavanju,izucavanju istorije nastanke bosanske nacije,kulture,jezika, itd,,,itd,,,,
============================================
O prvim stanovnicima Bosne iz paleolitskog doba (starije kameno doba) saznajemo preko crteza i pronadjenih orudja u pecini Badanj kraj Stoca koji se procjenjuju da su stari nekih 13000 godina,dok o stanovnicima Bosne iz neolitskog doba (mladje kameno doba) doznajemo preko arheoloskih iskopina na Butmiru,kraj Sarajeva,a,npr., iskopine u Glasincu daju nam uvid u period gvozdenog doba...itd...mada prvi pisani dokumenti o stanovnicima Bosne jesu oni koji se odnose na Ilire.
Ilirska plemena kao sto su Desidijati,Japodi,Scordisci itd., opisana su u tim izvorima.Brojne arheoloske iskopine sirom Bosne,govore nam da su se Ilirska plemena po Bosni bavila stocarstvom i to posebno uzgojem ovaca i koza,a Rimski pisani izvori govore nam da su ova Ilirska plemena bila veoma ratoborna...vec 171 godine p.n.e.,Japodi vode rat protiv Rima,a i sami naziv "Bosna" potice od Ilirske rijeci "Bosona".
Pored Ilira u Bosni u vrijeme najezde Rimljana,zive i Kelti,koji se vremenom potpuno mjesaju sa Ilirima.U drugom i prvom vijeku p.n.e. Rimljani prodiru duboko u Centralnu Bosnu,gdje konstantno ratuju protiv veoma ratobornih Ilira.Najveca pobuna Ilira protiv Rimljana se dogodila 6.godine p.n.e. i trajala je cetiri godine.Centar pobune je bio oko Varesa i Vranduka,a vodje ove pobune su se zvali Boton i Pinez.Ova pobuna je prerasla u sveopsti Ilirski bunt protiv Rimljana,te je zabiljezena uspanicena izjava,koju je Rimski Car Oktavijan izrekao u Rimskom Senatu,kada je rekao :"Pobunjenici krecu na Rim!".Da bi ugusili pobunu Rimljani su bili primorani angazovati cak 15 legija vojske,od ukupno 25 koliko su ih tada imali...Naposljetku i sam vodja pobune Boton biva zarobljen,te je zabiljezeno da je,kada je upitan zasto je podigao pobunu,odgovorio:"Vi ste nam umjesto pastira poslali vukove..."Zadivljen njegovom mudroscu i hrabroscu , Rimski Car ga nije dao pogubiti,kako je to bilo uobicajeno,nego ga je zadrzao u Rimu...jos jedan detalj iz ove pobune je vrijedno naznaciti...Naime,dio pobunjenika kraj Vranduka,svjestan da ce izgubiti bitku protiv Rimljana,odlucuje da se ne preda,vec zene i djeca skacu u vatru zapaljena grada,a muskarci su se medjusobno izboli macevima,naocigled zapanjenih i zadivljenih Rimskih vojnika.Poslije ove pobune i dalje su postojali sukobi izmedju Ilira i Rimljana sirom Bosne,a zadnja je pobuna protiv Rimskih osvajaca bila skrsena 9.godine nove ere.Od tada cijelo podrucje Bosne biva cvrsto pod kontrolom Rimljana,koji potom uspostavljaju svoja naselja i mrezu puteva sirom Bosne.Ovi putevi su bili potrebni Rimljanima za njihovo daljnje vojno napredovanje,a i za prijevoz zlata,srebra i olova koji se eksploatisu iz rudnika koje Rimljani otvaraju po cijeloj Bosni.Tokom Rimske vlasti siri se upotreba latinskog jezika u Bosni,a u novosagradjena Rimska naselja doseljavaju se kolonisti iz svih krajeva Rimskog Carstva...najvise iz Itlije,Afrike,Spanije,Njemacke,Grcke,Sirije,Palestine,Egipta,itd..Od druge polovine II vijeka nove ere zabiljezeno je naseljavanje podrucja Bosne brojnim Rimskim vojnim veteranima,dok se ogroman broj samih Ilira regrutuje u Rimske legije,te od konca II vijeka nove ere Ilirska podrucja bjehu snazna vojna izvorista za brojne Rimske guvernere i generale,koji postaju Rimski Imperatori.Prvi od njih,Septimus Severus raspusta Pretorijsku gardu,kada on dolazi u Rim 193 godine,i zamjenjuje je Ilirskim trupama.
Jedan Rimski historicar iz toga doba opisuje ove Ilirske vojnike kao "rulju"...koja izgleda poput "divljaka" i koja ulijeva strah u kosti svojim izgledom,govorom i ponasanjem"...Mnogi drugi Rimski i Grcki izvori zauzimaju istovjetan "superioran" stav prema njima.Zanimljiv je jedan komentar,koji je sacuvan,od Grckog geografa po imenu Strabo (63 p.n.e. - 25 n.e.),gdje on biljezi da je tetoviranje bilo veoma prosireno medju Ilirima.Njegovo svjedocenje o tome je potvrdjeno mnogo,mnogo kasnije,kada arheolozi u Ilirskim grobnicama sirom Bosne,nalaze i igle za tetoviranje.
Mnoga druga arheoloska nalazista ukazuju i na duhovni zivot Ilira,koji je prije svega bio zasnovan na njihovoj sprezi sa prirodom.Vrhovno bozanstvo Ilira je bilo zamisljano kao dlakavo musko stvorenje,sa kozjim nogama i rogovima,a nazivano je Silvan.Silvanova pratilja je bila Dijana (Tihana),boginja lova , divljaci i prirode.Ona je na pronadjenim figurama predstavljena kao lovac sa strijelom u ruci i tulcem za strijele.Preko 300 spomenika Silvanu i Dijani je pronadjeno sirom Bosne,a narocito na prostorima Glamockog,Livanjskog,Duvanjskog polja,te u Srednjoj Bosni...Iliri su takodjer vjerovali i u gorske vile,nimfe,koje su im stitile izvore,potoke,planinske proplanke i pecine.Na spomenicima su predstavljene kao mlade razigrane i obnazene djevojke,i nerijetko u kolu u kojem svira Silvan.Tada,u anticko doba u Bosni postoji cak 40 razlicitih vjerovanja u 52 razlicita bozanstva.
Do 3.stoljeca podrucje Bosne pripada Zapadnom Rimskom Carstvu i nalazi se na samoj granici sa Istocnim dijelom.U 3. vijeku na podrucje Bosne upadaju Goti i nanose teske poraze Rimskoj vojsci,ostajuci prisutni na podrucju Bosne sljedecih 300 godina,a takodjer se dogadjaju invazije Huna (u 4. vijeku) i Alana (u 5. vijeku).Pocetkom 6. vijeka Goti bivaju porazeni od Bizantijskog Cara Justinijana,te se podrucje Bosne,od tada,barem nominalno,nalazi pod kontrolom Bizantije.
Krajem 6.stoljeca na teritoriju Bosne stupaju dvije nove skupine,a to su Avari i Stari Slaveni.Historija Avara i Starih Slavena do toga trenutka je bila vrlo isprepletena...bivajuci cesto saveznicima,ali i protivnicima,mada je dokazano da su Avari uvijek bili nadmocniji,iako manje brojniji od Starih Slavena,prvenstveno zahvaljujuci njihovom superiornijem vojnickom umijecu.Avari i Stari Slaveni se naseljuju u nizinskim dijelovima Bosne,a domicilno stanovnistvo Iliri,koji su se vec ranije krvno izmijesali sa Gotima i Keltima,povlaci se u planine.
Tek kasnije,u dodiru ovih grupa,Slaveni i Avari upoznaju tekovine staroevropske kulture,a zatim dolazi i do krvnog i etnickog mjesanja stanovnistva i formiranja potpuno zasebnoga antropoloskog tipa stanovnika Bosne,kog karakterisu naglasena korpulentnost i snazni misici.Ono sto karakterise duhovnu stranu Bosnjana toga doba,jeste drugaciji mentalitet u odnosu na svoje susjede,drugaciji odnos prema vjeri,odbojnost prema svakoj vrsti podredjenosti i nasilja,upadljiva srcanost i hrabrost,naglaseno postenje i dobrota,kojim su ih u okruzenju cak i imenovali,te su poznati kao "Dobri Bosnjani"
Bosnjani kao narod dobili su svoje ime po prostoru na kojem zive,tj. po nazivu za zemlju "Bosna",a sama rijec "Bosna" potice jos iz antickog doba (Basana ili Basina - Bosna) i ilirskog je porijekla.
To nam vrlo jasno govori da su se novoprispjeli Slaveni i Avari jednostavno uklopili u autohtonu masu stanovnistva u Bosni,poprimajuci domicilna,bosanska kulturna i duhovna svojstva.
Takodjer,veoma je bitno uociti da bosanski starosjedioci jos iz kasne antike posjeduju vrlo konkretne forme narodnog organizovanja,cime se jedino moze objasniti cinjenica da bosanski starosjedioci po smirivanju situacije sa doseljenicima konsoliduju svoju vlast u Bosni,uz neke izmjene,npr. anticke dekucije postaju zupe,princepsi postaju zupani ili knezovi,a arhizupan postaje ban (rijec "ban" je avarskog porijekla).
Sve ovo ubrzo rezultira i formiranjem prve Bosnjacke Drzave,o kojoj se prvi pisani tragovi pojavljuju vec 958 godine,kada Bizantijski Car Konstantin Porfirogenet u svome djelu "De administrando imperio",opisujuci zemlje nad kojima ima vlast,po prvi put spominje "Horion Bosona",sto u prijevodu znaci "Zemlja Bosna"
=========================================================================
Autohtoni i autenticni Etnicki Narod u BiH je Bosanskohercegovacki Narod (skraceno BOSANCI a ne Bosnjaci)
Taj stari autohtoni BH Narod sastavljen je od mnogih drugih etnickih Naroda koji vode svoje porijeklo od: Ilira, Germana, Slavena i drugih. Ti razliciti etnicki Narodi su konstituisali danasnju BH drzavu.
-ne smije se mjesati etnicka i drzavna pripadnost Naroda-
Primjer Srbija: Drzavni Narod Srbi a etnicki Slaveni, znaci Srbi koji vode porijeklo od etnickih Slavena.
Primjer Hrvatska: Drzavni Narod Hrvati a etnicki vecina Slaveni i izmjesani sa drugim etnickim grupama.
itd...itd...
E sada ko su Bosnjaci? termin Bosnjaci najbolje odgovara Srbima i Hrvatima zbog podijele teritorije BiH na tri (3) dijela. Tada oni kazu: vidite u BiH su Srbi, Hrvati i Bosnjaci autohtoni Narodi i takva tempirana terminologija je dala logicno zeleno svjetlo za podjelu BiH. Termin Bosanci ili BH Narod im ne odgovara jer onda ne mogu teritorijalno podijeliti BiH. Zato termin Bosanci ili BH Narod i nije upisan u BH Ustav
E sada ko su Sandzaklije? pa isto kao i Bosanci. Sandzaklije posto nemaju svoje drzave oni su minoritetni drzavni Narod Srbije. Sandzaklije ime nose po teritoriji koja se zove Sandzak. Sandzaklije su sastavljene isto kao i Bosanci od mjesavine Etnickih Naroda: Iliri, Germani, Slaveni itd. pa zapravo razmislja prilicno ok. ako izuzmemo poimanje "autohtonog" i inace nomenklaturu, njegovo razmisljanje da je ideja poslijeratnog pojma "bosnjak" zapravo stvar koja ce pripomoci,na zalost, u daljoj podjeli nam drzave, sasvim stoji.
Naime, ako pogledamo samo nakratko historijat nastanka svih ovih drzava na Balkanu, uvidjet cemo da su danasnji bosanski Bosnjaci, Srbi i Hrvati ista etnicka skupina (mijesani, naravno, sa svim mogucim skupinama),
dokaz tome je to da nema nikakvog nacina da se fizicki razlikuju jedan od drugog, da govore jezikom koji je gotovo istovjetan, i da imaju jako slicnu kulturu i tradiciju. da su godinama zivjeli u miru (govorim za bosanske "Hrvate", "Bosnjake" i "Srbe") i da su dijelili i dobro i zlo, i gajili svojevrsni patriotizam, dozivljavajuci BiH kao svoju domovinu.
Zasto? pa iz jednostavnog razloga- sve do okoncanja Prvog svjestkog rata, u Bosni a ni Hercegovini nije bilo "Hrvata", "Bosnjaka", "Srba" vec su bili Bosanci. razlicitih vjerskih usmjerenja, ali ipak Bosanci.
U Hrvatskoj se pod austrougarskom vlascu javlja ideja narodnog preporoda, gdje se pocinje sve vise uticati na "ilirstvo" u zemljama juznoslavenskih naroda. iako je pretpostavka da su ovi narodi ilirski pogresna, dovodi do toga da austrougarske valsti pocinju strahovati od ustanka.
S druge strane, Srbija koja jos od Ilije Garasanina gaji velikosrpske ideje, vidi u takvim tendencijama mogucnost teritorijalnog prosirenja.
Nakon rata, udruzuju se pokreti Hrvata i Srba i nastaje prva Jugoslavija, u kojoj BiH ne dobija punopravan polozaj uglavnom zbog toga sto se ideja o "hrvatstvu" i "srpstvu" u BIH prosirila pod uticajem crkve, pri cemu su muslimani, kao crkveno neindoktrinirana skupina ostali po strani.
Naravno, takvo dijeljenje stanovnistva u BIH imalo je za konacnicu pogresno nacionalno identificiranje dojucerasnjih Bosanaca-Hercegovaca. Sada oni nastupaju po okriljem svojih "pradomovina" .
I tako, kroz godine, ideja da je BIH sastavljena od triju razlicitih nacionalnih skupina samo raste potpomagana velikosrpskim i velikohrvatskim idejama.
Drugi svjetski rat dovodi Hrvatsku u povlasten polozaj, pa hrvatski radikali jasno salju poruku ostaku svijeta- ovo je NDH.
velikosrpske ideje pocinju da kulminiraju sa pocetkom devedesetih, i tako se vrtimo u krug.
Sto je najzalosnije, danas sve manje ima mladih ljudi koji zele znati kako je sve krenulo, i ko su zapravo BOSANCI...i koga zanima svijest i saznanja mu se formiraju na izfabrikovanoj,krivotvorenoj,manipulatorskoj "Historiji".
A to je tuzno i ruzno jer vise Bosanaca vani, nego u drzavi.
==========================================================================
Uvjerenja sam da je gotovo pa nemoguce decidno utvrditi etnicko porijeklo stananovnika Bosne i Hercegovine, mozda jedino genetetickim istrazivanjima.
medjutim ono sto je fakat jeste da se od prvog spominjanja(949.) Bosne kao drzave pa do sredine 19. stoljeca stanovnistvo Bosne indentifikovalo i bilo identifikovano od strane drugih kao Bosnjani(vrijeme srednjevjekovne drzave), kao Bosnjaci(period osmanske vladavine) i u novije vrijeme kao Bosanci.Bitan elemenat identiteta je i bosanski jezik nad kojim se temeljito i krvolocno vrsi zlocin UNISTENJA,,,,!?!?!?!?!
Sta se desavalo u 19.stoljecu opste je poznato, u citavoj zapadnoj Evropi doslo je do formiranja nacija i nacionalnih drzava. I u nama susjednim zemljama doslo je do jacanja procesa zasnovanih na nacionalnim idejama: jedna drzava-jedna nacija. Pored uspostave nacionalnih drzava zagovaraci velikosrpske(spomenuto "Nacertanije" I.Garasanina) i velikohrvatske ideje, imali su naravno i pretenzionisticke namjere nad bosanskim teritorijem. Tako da je ubrzo doslo do provodjenja srbizacije i kroatizacije kriscanskog stanovnista u BIH, navela bih dva imena veoma bitna za te dogadjaje: Josip Stadler i Teofil Petranovic.Religijska pripadnost je bila jedini koherentni supstrakt tokom ovih procesa, sto je imalo za rezultat da su cak neki Cesi, Slovaci, Nijemci naseljeni na prostoru Bosne bili ubrzo ukljuceni u hrvatski nacionalni korpus, a s druge strane isto se dogodilo sa Vlasima(kao neslavenskom elementu ovdasnjeg stanovnistva) koji su postali nacionalno Srbi.
Ono sto je bitno i to bi trebali svi dobronamerni gradjani ove zemlje uzeti za konacno a to je da se tocak historije ne moze vratiti iako su neke odnosno vecina stvari postavljena na krivi nacin. Zato treba jacati ideju politickog bosniciteta kao izraza pripadnosti i lojalnosti ovoj drzavi.
Tuesday, August 23, 2011
,,,nacionalne su istorije prokletstvo Balkana
--POSLJE NACIJE OSTAJU FIBULE I TIBIJE--
BOSNA JE PROBLEM SAMO ZA NEZNALICE
Resources:
Library Nationale u Columbus,OH, Bodleian Library u Oxtfordu, Cambridge University Library, School of Oriental and African Studies u Londonu(library) a nadasve School of Slavonic and East European Studies u Londonu (Britanica)Enciklopedija., posebni izvori: An-thonyju Hallu, John Laughland, Branka Magas i Georgeu Starnkoskom...
========================
Zbog jezicnih i kulturnih razloga, i zbog vise od hiljadu godina zajednicke istorije, danasnje se stanovnistvo u Bosni moze mirne duse smatrati slavenskim. Stoga je dolazak Slavena na Balkan prirodno polaziste za svaku istoriju Bosne. Ipak, u istoriji covjecanstva nema apsolutnih polazista; treba znati ponesto i o STANOVNICIMA BOSNE KOJE SU SLAVENI ZATEKLI kad su dosli, i koji su se poslije asimilirali s njima.
Kao sto svako ko je boravio ili putovao u tom dijelu Evrope dobro zna, ondje nema nacionalno homogene pokrajine, a kamoli nacionalno homogene drzave. Malo je pojedinaca na cijelom Balkanskom poluotoku koji mogu iskreno tvrditi da imaju nacionalno cisto porijeklo. Pa ipak, vise puta u posljednja dva stoljeca u nacionalnim politikama balkanskih zemalja prevladavale su izmisljene teorije o rasno-etnickom identitetu. Jedan je od razloga za proucavanje rane istorije te regije je taj sto nam ona omogucava da uvidimo da naprosto, kad bi i bilo pravo voditi modernu politiku na temeljima drevnog nacionalnog porijekla, tako sta nije naprosto moguce.
Najstariji stanovnici o kojima postoje kakve-takve istorijske spoznaje jesu Iliri, skup plemena sto su zauzimala veci dio danasnje Jugoslavije i Albanije (ukljucujuci tu bar juzni dio Bosne) i govorila indoevropskim jezikom srodnim danasnjem albanskom.' Ime plemena po kojem je Dalmacija dobila ime, Dalmati, vjerovatno vuce porijeklo od albanske rijeci koja znaci "ovca", delme. To je pleme nastanjivalo dio zapadne Bosne, a arheoloski nalazi s nekoliko mjesta u Bosni pokazuju da su se ilirska plemena bavila stocarstvom, napose uzgojem ovaca, svinja i koza. Medu ostalim plemenima na koja su Rimljani naisli sireci svoju vlast u unutrasnjost Balkana u drugom i prvom stoljecu prije Krista, bilo je mijesano ilirsko-keltsko pleme Skordisci na sjeveroistocnom kraju Bosne, i ratnicko pleme u srednjoj Bosni Desitijati.
eksploatacija ruda:
====================
Kroz Bosnu je prolazilo nekoliko cesta od grada na obali, Salone (nedaleko od danasnjeg Splita); te ceste nisu bile toliko potrebne radi trgovine koliko radi vojnih operacija sto su se vodile dalje na istoku, ali su isto tako sluzile za otpremu zlata, srebra i olova iz rudnika u istocnoj Bosni.Veci dio Bosne pripadao je rimskoj provinciji Dalmaciji, ali je dio sjeverne Bosne pripao provinciji Panoniji, koja je obuhvacala danasnju sjeveroistocnu Hrvatsku i juznu Madjarsku. Krscanstvo je rano prodrlo u rimske gradove: prvi se biskupi spominju vec potkraj prvoga stoljeca u Sirmiumu u Panoniji (danasnja Sremska Mitrovica, svega nekoliko kilometara udaljena od sjeveroistocnog vrha danasnje Bosne), a najmanje je dvadeset bazilika iz rimskog doba iskopano na teritoriju danasnje Bosne i Hercegovine. Jedna je od njih, nedaleko od Stoca u Hercegovini, spaljena rusevina u kojoj su pronadjeni novcici iz cetvrtog stoljeca: slikovita potvrda cinjenice da je ta najranija faza krscanstva u Bosni naprasno prekinuta najezdom Gota.
ilirski obicaj i tragovi:
===============================
Uzmu li se u obzir ne samo dokaze o tetoviranju nego i sve ono sto je znano o istoriji balkanskih najezda i naseljavanja, moze se mirne duse ustvrditi da su neki Iliri prezivjeli sve kasnije najezde i da su se asimilirali s onim sto je postalo slavensko stanovnistvo. Ali romanticne teorije nekih juznoslavenskih ideologa iz 19. stoljeca koji su tvrdili da su Srbi i Hrvati "zapravo" Iliri (i stoga jedinstvena, posebna, vjekovna nacionalna cjelina) govori vise o tadasnjoj juznoslavenskoj politici nego o staroj istoriji Balkana.
..novija istrazivanja (u arheologiji i u proucavanju imena mjesta) pokazuju da je bilo trajnijih avarskih naselja u mnogim dijelovima zapadne Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Na nekim mjestima, recimo na podrucjima sjeverno i sjeverozapadno od Bosne, odredjene skupine avarskih doseljenika zadrzale su se mozda i kroz vise narastaja:
-Slaveni su Avare zvali Obri, a mnoga imena mjesta kao stoje Obrovac svjedoce o njihovoj prisutnosti na tom tlu. Isto je tako moguce da je i sama rijec
-ban, koja se od najranijeg doba upotrebljava kao titula hrvatskih vladara, avarskog porijekla.
Ipak su na kraju, naravno, prevladali Slaveni. Oni su se potkraj sestog stoljeca doselili u velikom broju na Balkanski poluotok; nisu bili samo pljackasi nego i kolonisti i poljoprivrednici osnovali su svoja naselja sve tamo do juznog vrha Grcke. (Ondje je bilo sve do 15. stoljeca sela u kojima se govorilo slavenski.)
Do dvadesetih godina sedmog stoljeca Slaveni su se naselili u danasnju Bugarsku i Srbiju, a vjerojatno su na mnogim mjestima prodrli i u Bosnu. Zatim su, u roku od nekoliko godina, stupila na scenu jos dva slavenska plemena: Hrvati i Srbi.Ko su zapravo bili ti Srbi i Hrvati?
Znanstvenici odavno znaju da rijec Hrvat nije slavenska. Smatra se da je to ista rijec kao i iransko ime Choroatos, pronadjeno na natpisima nadgrobnih spomenika nedaleko od grckoga grada Tanaisa u donjem toku rijeke Don, na jugu Rusije. Cijelo je to podrucje sjeverno od Crnog mora bilo napuceno u prvim stoljecima nase ere raznim plemenima, medu kojima su bili i Slaveni i Sarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji su u drugom stoljecu prije Krista zaobisli sa zapada sjevernu stranu Kavkaza. Sarmati su zadobili politicku prevlast nad ostalim plemenima, pa su neka od tih slavenskih plemena na taj nacin po svoj prilici dobila vladarsku elitu koja je govorila iranski.
Jedna teorija povezuje rijeci Hrvat i Choroatos s rijecju hu-urvatha, koja je znacila "prijatelj" na jeziku Alana (koji su u to vrijeme bili dio sarmatskog skupa iranskih plemena). Jedna druga teorija nagada da se korijen imena "Srbin", serv, pretvorio u iranskome u charv, sto je skupa sa sufiksom at dalo Choroatos i Hrvat.Bjelodano je jasno da su Srbi i Hrvati imali slicnu i povezanu povijest od najstarijih vremena: Ptolemej, koji je pisao u drugom stoljecu nase ere, takoder spominje Serboi medju sarmatskim plemenima sjeverno od Kavkaza.
Vecina naucnika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s iranskom vladajucom kastom, ili da su prvobitno bili iranska plemena koja su stekla slavenske podanike.Negdje na pocetku sedmog stoljeca oba su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj Evropi: "Bijelu Hrvatsku", koja je obuhvacala dio danasnje juzne Poljske, i "Bijelu Srbiju", u danasnjoj Ceskoj. Odatle su se i jedni i drugi doselili na zapad Balkana.
Bizantski car Konstantin Porfirogenet. U dijelu posvecenom zemljama hrvatske banovine i srpske knezevine pise: "u pokrstenoj Srbiji nalaze se naseljeni gradovi Destinikon (itd.)... a na tlu Bosone Katera i Desnik."
Odavde jasno proizlazi da je Bosna koncentrirana uz rijeku Bosnu koja tece od mjesta blizu Sarajeva na sjever smatrala zasebnim teritorijem, iako su je,odmah po dolasku plemena Srba i Hrvata poceli sa prisvajanjem teritorija koje starosjediocima pod nazivom Bosnjani u to vrijeme pripada.
Zatim je, 1019. godine, ponovo mocno Bizantsko Carstvo pod carem Vasilijem II., "zatornikom Bugara", prisililo srpske i hrvatske vladare da priznaju bizantsku vrhovnu vlast. Nominalno podanistvo Hrvata postupno se pretvorilo u nesto kao saveznistvo, pa je u 11. stoljecu Bosnom neko vrijeme vladao hrvatski namjesnik, a u istocnom dijelu stanovito vrijeme srpski vladari koji su bili neposrednije pod bizantskim nadzorom. Nesto vise nezavisnosti uzivali su krajevi juzno od same Bosne, teritorij Duklje, inace poznat pod imenom Zeta (Crna Gora) i Hum ili Zahumlje (Hercegovina). Ti su krajevi ujedinjeni u jedinstvenu srpsku knezevinu, koja se u sedamdesetim godinama 11. stoljeca prosirila i na srpski teritorij Rasku. U osamdesetim godinama prosirila se pod kraljem Bodinom jos vise pa je obuhvatila veci dio Bosne, ali je nakon Bodinove smrti 1101. godine kraljevstvo uskoro propalo.
Kraj 11. stoljeca oznacava prekretnicu u historiji zapadnog Balkana. Nakon Bodinove smrti teziste srpskih politickih teznji premjestilo se na istok, na Rasku, koja je postala srce srednjovjekovne Kraljevine Srbije. Dotle je hrvatske zemlje prigrabila Ugarska, a 1102. godine ugarski kralj Koloman okrunjen je za kralja Hrvatske - tako je uspostavljen odnos izmedju te dvije drzave, ponekad odnos direktne zavisnosti, a ponekad personalne unije i saveznistva, koji ce trajati (uz nekoliko prekida i preinaka) sve do 1918. godine.
Ugarska je vlast 1102. godine protegnula i na Bosnu, ali je Bosnom kao udaljenijim i nedostupnijim teritorijem vladao bosanski ban, cija je vlast u toku 12. stoljeca bivala sve samostalnija.
U sezdesetim i sedamdesetim godinama 12. stoljeca Hrvatska i Bosna potpale su nakratko opet pod bizantsku vlast, nakon uspjesnog vojnog pohoda ekspanzionistickog cara Manuela Komnena, ali su nakon njegove smrti 1180. godine svi njegovi vojni uspjesi ubrzo pali u vodu. Hrvatska je obnovila svoju uniju s Ugarskom.
Bosna se, medjutim, u stvari oslobodila ugarske vlasti; a kako njome nije vise vladalo ni Bizantsko Carstvo ni Hrvatska, uspjela je prvi put postati manje-vise nezavisna drzava. Odatle onaj glasoviti opis Bosne iz pera tajnika Manuela Komnena, ljetopisca Kinama, koji je vjerovatno u osamdesetim godinama zapisao: "Bosna ne slusa srpskog velikog zupana; to im je tek susjedni narod koji ima svoje obicaje i vlast." Kinam je takoder pribiljezio da Bosnu od Srbije dijeli rijeka Drina - crta razdjelnica koja je ostala istocna granica Bosne u vecem dijelu njene kasnije istorije.
Iz zamrsene istorije rane slavenske Bosne, od dolaska Hrvata i Srba u dvadesetim godinama sedmog stoljeca pa do utemeljenja nezavisne bosanske drzave u osamdesetim godinama dvanaestog stoljeca, ne mogu se izvuci nikakvi jednostavni zakljucci.
Sama Bosna bila je u vise navrata ugnjetavana srpskim vladarima, napose oko sredine 10. i potkraj 11. stoljeca. Ipak, bilo bi pogresno kazati da je Bosna ikad bila "dio Srbije", zato sto srpske kraljevine koje su obuhvacale i Bosnu nisu u ono vrijeme obuhvacale veci dio onoga sto danas zovemo Srbijom. Uistinu je za veceg dijela ovog ranog srednjovjekovnog razdoblja mali dio Hercegovine bila srpski teritorij, ali je sama Bosna bila mnogo tjesnje povezana s hrvatskim zemljama, a u 12. stoljecu, bas kad je stekla nezavisnost, cini se da je sve vise tezila hrvatsko-ugarskom kulturnom i politickom prostoru.
Sto se tice vjerske organizacije, Bosna je u ranom srednjem vijeku bila vezana za Hrvatsku, a ne za srpske zemlje: biskupija bosanska spominje se kao rimokatolicka biskupija u 11. stoljecu (nakon vjerskog raskola izmedju Rima i Carigrada 1054. godine), i cini se da je potpala pod jurisdikciju Splitske nadbiskupije prije nego sto je u 12. stoljecu pripojena Dubrovackoj dijecezi, medjutim crkva je u Bosni imala neke svoje osebujne znacajke po kojima se zacijelo vrlo rano pocela razlikovati od latinskih crkava na dalmatinskoj obali.) Jedan od simbola politickih veza Bosne s hrvatskim svijetom jest cinjenica da su njeni vladari nosili hrvatsku titulu ban od najranijih vremena; vrhovni poglavar Srba oduvijek se pak zvao "veliki zupan", a nikad ban.
A, na pitanje jesu li stanovnici Bosne 1180 godine bili zapravo Hrvati ili zapravo Srbi, ne moze se odgovoriti iz dva razloga: prvo, zato sto nema ni jednog valjanog dokaza, a drugo, zato sto to pitanje nema smisla jer i sama bosanska crkva je bila pod stalnim progonstvom i pritiskom katolicanstva kom se zestoko opirala.
Moze se samo reci da je veci dio bosanskog teritorija vjerovatno bio zalogaj nezajazljivih apetita novopristiglih pljackaskih plemena u sedmom stoljecu, to svojatanje i lazno predstavljanje je valjda plemenska oznaka koja pet stoljeca kasnije nema mnogo smisla, ili ga uopste nema,svejedno traje do danasnjih dana.
Bosanci su u svojoj vjerskoj i politickoj istoriji opcenito bili samostalni, ali primjenjivati danasnji pojam hrvatskog ili srpskog identiteta (nesto sto je nastalo u novije doba na osnovi vjere, istorije i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam.
Jedino razborito sto bi se moglo kazati o etnickom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su bili Iliri koji su prebivali u Bosni po dolasku plemena Hrvata i Srba i u vremenu njima se asimilirali.
BOSNA JE PROBLEM SAMO ZA NEZNALICE
Resources:
Library Nationale u Columbus,OH, Bodleian Library u Oxtfordu, Cambridge University Library, School of Oriental and African Studies u Londonu(library) a nadasve School of Slavonic and East European Studies u Londonu (Britanica)Enciklopedija., posebni izvori: An-thonyju Hallu, John Laughland, Branka Magas i Georgeu Starnkoskom...
========================
Zbog jezicnih i kulturnih razloga, i zbog vise od hiljadu godina zajednicke istorije, danasnje se stanovnistvo u Bosni moze mirne duse smatrati slavenskim. Stoga je dolazak Slavena na Balkan prirodno polaziste za svaku istoriju Bosne. Ipak, u istoriji covjecanstva nema apsolutnih polazista; treba znati ponesto i o STANOVNICIMA BOSNE KOJE SU SLAVENI ZATEKLI kad su dosli, i koji su se poslije asimilirali s njima.
Kao sto svako ko je boravio ili putovao u tom dijelu Evrope dobro zna, ondje nema nacionalno homogene pokrajine, a kamoli nacionalno homogene drzave. Malo je pojedinaca na cijelom Balkanskom poluotoku koji mogu iskreno tvrditi da imaju nacionalno cisto porijeklo. Pa ipak, vise puta u posljednja dva stoljeca u nacionalnim politikama balkanskih zemalja prevladavale su izmisljene teorije o rasno-etnickom identitetu. Jedan je od razloga za proucavanje rane istorije te regije je taj sto nam ona omogucava da uvidimo da naprosto, kad bi i bilo pravo voditi modernu politiku na temeljima drevnog nacionalnog porijekla, tako sta nije naprosto moguce.
Najstariji stanovnici o kojima postoje kakve-takve istorijske spoznaje jesu Iliri, skup plemena sto su zauzimala veci dio danasnje Jugoslavije i Albanije (ukljucujuci tu bar juzni dio Bosne) i govorila indoevropskim jezikom srodnim danasnjem albanskom.' Ime plemena po kojem je Dalmacija dobila ime, Dalmati, vjerovatno vuce porijeklo od albanske rijeci koja znaci "ovca", delme. To je pleme nastanjivalo dio zapadne Bosne, a arheoloski nalazi s nekoliko mjesta u Bosni pokazuju da su se ilirska plemena bavila stocarstvom, napose uzgojem ovaca, svinja i koza. Medu ostalim plemenima na koja su Rimljani naisli sireci svoju vlast u unutrasnjost Balkana u drugom i prvom stoljecu prije Krista, bilo je mijesano ilirsko-keltsko pleme Skordisci na sjeveroistocnom kraju Bosne, i ratnicko pleme u srednjoj Bosni Desitijati.
eksploatacija ruda:
====================
Kroz Bosnu je prolazilo nekoliko cesta od grada na obali, Salone (nedaleko od danasnjeg Splita); te ceste nisu bile toliko potrebne radi trgovine koliko radi vojnih operacija sto su se vodile dalje na istoku, ali su isto tako sluzile za otpremu zlata, srebra i olova iz rudnika u istocnoj Bosni.Veci dio Bosne pripadao je rimskoj provinciji Dalmaciji, ali je dio sjeverne Bosne pripao provinciji Panoniji, koja je obuhvacala danasnju sjeveroistocnu Hrvatsku i juznu Madjarsku. Krscanstvo je rano prodrlo u rimske gradove: prvi se biskupi spominju vec potkraj prvoga stoljeca u Sirmiumu u Panoniji (danasnja Sremska Mitrovica, svega nekoliko kilometara udaljena od sjeveroistocnog vrha danasnje Bosne), a najmanje je dvadeset bazilika iz rimskog doba iskopano na teritoriju danasnje Bosne i Hercegovine. Jedna je od njih, nedaleko od Stoca u Hercegovini, spaljena rusevina u kojoj su pronadjeni novcici iz cetvrtog stoljeca: slikovita potvrda cinjenice da je ta najranija faza krscanstva u Bosni naprasno prekinuta najezdom Gota.
ilirski obicaj i tragovi:
===============================
Uzmu li se u obzir ne samo dokaze o tetoviranju nego i sve ono sto je znano o istoriji balkanskih najezda i naseljavanja, moze se mirne duse ustvrditi da su neki Iliri prezivjeli sve kasnije najezde i da su se asimilirali s onim sto je postalo slavensko stanovnistvo. Ali romanticne teorije nekih juznoslavenskih ideologa iz 19. stoljeca koji su tvrdili da su Srbi i Hrvati "zapravo" Iliri (i stoga jedinstvena, posebna, vjekovna nacionalna cjelina) govori vise o tadasnjoj juznoslavenskoj politici nego o staroj istoriji Balkana.
..novija istrazivanja (u arheologiji i u proucavanju imena mjesta) pokazuju da je bilo trajnijih avarskih naselja u mnogim dijelovima zapadne Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Na nekim mjestima, recimo na podrucjima sjeverno i sjeverozapadno od Bosne, odredjene skupine avarskih doseljenika zadrzale su se mozda i kroz vise narastaja:
-Slaveni su Avare zvali Obri, a mnoga imena mjesta kao stoje Obrovac svjedoce o njihovoj prisutnosti na tom tlu. Isto je tako moguce da je i sama rijec
-ban, koja se od najranijeg doba upotrebljava kao titula hrvatskih vladara, avarskog porijekla.
Ipak su na kraju, naravno, prevladali Slaveni. Oni su se potkraj sestog stoljeca doselili u velikom broju na Balkanski poluotok; nisu bili samo pljackasi nego i kolonisti i poljoprivrednici osnovali su svoja naselja sve tamo do juznog vrha Grcke. (Ondje je bilo sve do 15. stoljeca sela u kojima se govorilo slavenski.)
Do dvadesetih godina sedmog stoljeca Slaveni su se naselili u danasnju Bugarsku i Srbiju, a vjerojatno su na mnogim mjestima prodrli i u Bosnu. Zatim su, u roku od nekoliko godina, stupila na scenu jos dva slavenska plemena: Hrvati i Srbi.Ko su zapravo bili ti Srbi i Hrvati?
Znanstvenici odavno znaju da rijec Hrvat nije slavenska. Smatra se da je to ista rijec kao i iransko ime Choroatos, pronadjeno na natpisima nadgrobnih spomenika nedaleko od grckoga grada Tanaisa u donjem toku rijeke Don, na jugu Rusije. Cijelo je to podrucje sjeverno od Crnog mora bilo napuceno u prvim stoljecima nase ere raznim plemenima, medu kojima su bili i Slaveni i Sarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji su u drugom stoljecu prije Krista zaobisli sa zapada sjevernu stranu Kavkaza. Sarmati su zadobili politicku prevlast nad ostalim plemenima, pa su neka od tih slavenskih plemena na taj nacin po svoj prilici dobila vladarsku elitu koja je govorila iranski.
Jedna teorija povezuje rijeci Hrvat i Choroatos s rijecju hu-urvatha, koja je znacila "prijatelj" na jeziku Alana (koji su u to vrijeme bili dio sarmatskog skupa iranskih plemena). Jedna druga teorija nagada da se korijen imena "Srbin", serv, pretvorio u iranskome u charv, sto je skupa sa sufiksom at dalo Choroatos i Hrvat.Bjelodano je jasno da su Srbi i Hrvati imali slicnu i povezanu povijest od najstarijih vremena: Ptolemej, koji je pisao u drugom stoljecu nase ere, takoder spominje Serboi medju sarmatskim plemenima sjeverno od Kavkaza.
Vecina naucnika vjeruje da su i Srbi i Hrvati bili slavenska plemena s iranskom vladajucom kastom, ili da su prvobitno bili iranska plemena koja su stekla slavenske podanike.Negdje na pocetku sedmog stoljeca oba su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj Evropi: "Bijelu Hrvatsku", koja je obuhvacala dio danasnje juzne Poljske, i "Bijelu Srbiju", u danasnjoj Ceskoj. Odatle su se i jedni i drugi doselili na zapad Balkana.
Bizantski car Konstantin Porfirogenet. U dijelu posvecenom zemljama hrvatske banovine i srpske knezevine pise: "u pokrstenoj Srbiji nalaze se naseljeni gradovi Destinikon (itd.)... a na tlu Bosone Katera i Desnik."
Odavde jasno proizlazi da je Bosna koncentrirana uz rijeku Bosnu koja tece od mjesta blizu Sarajeva na sjever smatrala zasebnim teritorijem, iako su je,odmah po dolasku plemena Srba i Hrvata poceli sa prisvajanjem teritorija koje starosjediocima pod nazivom Bosnjani u to vrijeme pripada.
Zatim je, 1019. godine, ponovo mocno Bizantsko Carstvo pod carem Vasilijem II., "zatornikom Bugara", prisililo srpske i hrvatske vladare da priznaju bizantsku vrhovnu vlast. Nominalno podanistvo Hrvata postupno se pretvorilo u nesto kao saveznistvo, pa je u 11. stoljecu Bosnom neko vrijeme vladao hrvatski namjesnik, a u istocnom dijelu stanovito vrijeme srpski vladari koji su bili neposrednije pod bizantskim nadzorom. Nesto vise nezavisnosti uzivali su krajevi juzno od same Bosne, teritorij Duklje, inace poznat pod imenom Zeta (Crna Gora) i Hum ili Zahumlje (Hercegovina). Ti su krajevi ujedinjeni u jedinstvenu srpsku knezevinu, koja se u sedamdesetim godinama 11. stoljeca prosirila i na srpski teritorij Rasku. U osamdesetim godinama prosirila se pod kraljem Bodinom jos vise pa je obuhvatila veci dio Bosne, ali je nakon Bodinove smrti 1101. godine kraljevstvo uskoro propalo.
Kraj 11. stoljeca oznacava prekretnicu u historiji zapadnog Balkana. Nakon Bodinove smrti teziste srpskih politickih teznji premjestilo se na istok, na Rasku, koja je postala srce srednjovjekovne Kraljevine Srbije. Dotle je hrvatske zemlje prigrabila Ugarska, a 1102. godine ugarski kralj Koloman okrunjen je za kralja Hrvatske - tako je uspostavljen odnos izmedju te dvije drzave, ponekad odnos direktne zavisnosti, a ponekad personalne unije i saveznistva, koji ce trajati (uz nekoliko prekida i preinaka) sve do 1918. godine.
Ugarska je vlast 1102. godine protegnula i na Bosnu, ali je Bosnom kao udaljenijim i nedostupnijim teritorijem vladao bosanski ban, cija je vlast u toku 12. stoljeca bivala sve samostalnija.
U sezdesetim i sedamdesetim godinama 12. stoljeca Hrvatska i Bosna potpale su nakratko opet pod bizantsku vlast, nakon uspjesnog vojnog pohoda ekspanzionistickog cara Manuela Komnena, ali su nakon njegove smrti 1180. godine svi njegovi vojni uspjesi ubrzo pali u vodu. Hrvatska je obnovila svoju uniju s Ugarskom.
Bosna se, medjutim, u stvari oslobodila ugarske vlasti; a kako njome nije vise vladalo ni Bizantsko Carstvo ni Hrvatska, uspjela je prvi put postati manje-vise nezavisna drzava. Odatle onaj glasoviti opis Bosne iz pera tajnika Manuela Komnena, ljetopisca Kinama, koji je vjerovatno u osamdesetim godinama zapisao: "Bosna ne slusa srpskog velikog zupana; to im je tek susjedni narod koji ima svoje obicaje i vlast." Kinam je takoder pribiljezio da Bosnu od Srbije dijeli rijeka Drina - crta razdjelnica koja je ostala istocna granica Bosne u vecem dijelu njene kasnije istorije.
Iz zamrsene istorije rane slavenske Bosne, od dolaska Hrvata i Srba u dvadesetim godinama sedmog stoljeca pa do utemeljenja nezavisne bosanske drzave u osamdesetim godinama dvanaestog stoljeca, ne mogu se izvuci nikakvi jednostavni zakljucci.
Sama Bosna bila je u vise navrata ugnjetavana srpskim vladarima, napose oko sredine 10. i potkraj 11. stoljeca. Ipak, bilo bi pogresno kazati da je Bosna ikad bila "dio Srbije", zato sto srpske kraljevine koje su obuhvacale i Bosnu nisu u ono vrijeme obuhvacale veci dio onoga sto danas zovemo Srbijom. Uistinu je za veceg dijela ovog ranog srednjovjekovnog razdoblja mali dio Hercegovine bila srpski teritorij, ali je sama Bosna bila mnogo tjesnje povezana s hrvatskim zemljama, a u 12. stoljecu, bas kad je stekla nezavisnost, cini se da je sve vise tezila hrvatsko-ugarskom kulturnom i politickom prostoru.
Sto se tice vjerske organizacije, Bosna je u ranom srednjem vijeku bila vezana za Hrvatsku, a ne za srpske zemlje: biskupija bosanska spominje se kao rimokatolicka biskupija u 11. stoljecu (nakon vjerskog raskola izmedju Rima i Carigrada 1054. godine), i cini se da je potpala pod jurisdikciju Splitske nadbiskupije prije nego sto je u 12. stoljecu pripojena Dubrovackoj dijecezi, medjutim crkva je u Bosni imala neke svoje osebujne znacajke po kojima se zacijelo vrlo rano pocela razlikovati od latinskih crkava na dalmatinskoj obali.) Jedan od simbola politickih veza Bosne s hrvatskim svijetom jest cinjenica da su njeni vladari nosili hrvatsku titulu ban od najranijih vremena; vrhovni poglavar Srba oduvijek se pak zvao "veliki zupan", a nikad ban.
A, na pitanje jesu li stanovnici Bosne 1180 godine bili zapravo Hrvati ili zapravo Srbi, ne moze se odgovoriti iz dva razloga: prvo, zato sto nema ni jednog valjanog dokaza, a drugo, zato sto to pitanje nema smisla jer i sama bosanska crkva je bila pod stalnim progonstvom i pritiskom katolicanstva kom se zestoko opirala.
Moze se samo reci da je veci dio bosanskog teritorija vjerovatno bio zalogaj nezajazljivih apetita novopristiglih pljackaskih plemena u sedmom stoljecu, to svojatanje i lazno predstavljanje je valjda plemenska oznaka koja pet stoljeca kasnije nema mnogo smisla, ili ga uopste nema,svejedno traje do danasnjih dana.
Bosanci su u svojoj vjerskoj i politickoj istoriji opcenito bili samostalni, ali primjenjivati danasnji pojam hrvatskog ili srpskog identiteta (nesto sto je nastalo u novije doba na osnovi vjere, istorije i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anakronizam.
Jedino razborito sto bi se moglo kazati o etnickom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su bili Iliri koji su prebivali u Bosni po dolasku plemena Hrvata i Srba i u vremenu njima se asimilirali.
Subscribe to:
Posts (Atom)